Zlatne žile otoka Krka

Najveći hrvatski otok pun je raznolikosti i iznenađenja. Od pitomog priobalja Omišlja, Njivica i Malinske pa do kamenite surove ljepote Baške, proteže se sasvim posebna kulturna, povijesna, zabavna, prirodna i gastronomska zasebnost. S jedne strane kulturna i povijesna baština grada Krka, otočića Košljuna te mondenost Punta, s druge strane hridine na kojima čvrsto Krk - Baškastoji grad Vrbnik; a sve povezuje niz malih naselja, poput Kornića, koji u sebi skrivaju sve ljepote, okuse i mirise ovog kvarnerskog čakavskog blaga, kojeg su i Rimljani u antička vremena nazivali Insula Aurea – Zlatni otok.

Ne radi se ovdje toliko o vinu, našoj jedinstvenoj žlahtini, koja se vijekovima brižljivo obrađuje na istočnim obalama Krka. Radi se ponajviše o maslini, toj biljci krhkih grana, koja je svojom upornošću i ukorijenjenošću u krčko tlo, odgojila i prehranila generacije otočana. Da, nije to krčka posebnost. Dapače, maslina je svejadranska i svesredozemna, njezini su putevi oni kulture i civilizacije. Da je tome tako govori i činjenica da benediktinci, a i mnogi drugi redovi koji potječu iz srednjovjekovlja, nikad nisu išli tamo gdje ne raste ovo biblijsko stablo, stalno povezivano s mirom i srećom. Ono je kroz stoljeća tvorilo odnos sredozemnog čovjeka prema prirodi, radu, životu, na mjestu gdje se kombinacijom bure, soli, kamena, znoja i rada dobivalo to maslinovo ulje, znano svima, ali s prešućenim ponosom.

Krk - Maslina

Grančicu masline donijela je golubica Noi, pokazujući da je potop na zemlji prestao; njom su se kitili pobjednici na antičkoj Olimpijadi; uništenje maslinika bila je ultimativna pobjeda u antičkoj Grčkoj i Rimu. Božanstvenost nije slučajna. Prema grčkim mitologijama, božica mudrosti Atena je zabila koplje u zemlju i pojavilo se maslinovo drvo. Atenin dar masline, koja je bila dobrodošla u hrani, medicini i kao gorivo, a mjesto gdje je raslo prvo maslinovo drvce nazvano je po toj božici – Atena. Grci su toliko obožavali maslinu da je slijedila smrtna kazna svakome tko je posjekao drvo. Migracijama Grka i Feničana, a potom i osvajanjima Rimljana, olea je kao kultura stigla i na istočni Jadran, pa tako i na Krk.

Maslinici se vide s obje strane glavnih krčkih prometnica, opasani suhozidima, među kojima često pasu ovce, blagodat za oči, ali ne i za masline – naime, često pobrste sve mladice. U okolici samog grada Krka postoje kilometri maslinskih puteva, tzv. bijelih cesta, odnosno makadama koje kruže ovim kamenim krajem. Maslina domaćih sorti, poput drobnice, ovdje su pronašle onu šaku zemlje među oštrim kamenjem i tako stvaraju zrcalo gromačama koje se spuštaju preko brežuljaka sve do mora.

Naprijed