Karneval

Kad zapuše Antonjski rog cijela okolica Rijeke krene u mjesec dana duge karnevalske svečanosti. Liburnija, Kastavština, Grobinšćina, crikvenički kraj svake godine brinu se o održavanju stoljećima starih tradicija. Zato se ovo vrijeme i zove peto godišnje doba.

Antonjski rogNa dan sv. Antuna, 17. siječnja, u ovim su krajevima puhanjem u Antonjski rog započele saturnalijske svečanosti. Provodile su se radi zaštite od zlih duhova i sila te zbog prizivanja plodnosti, očišćenja od grijeha i pobjede dobra. Ljudi su se tako borili protiv zime, najtežeg godišnjeg doba, kada je priroda mrtva, a kućanstvo živi od onoga što je prikupila tijekom godine. Zvona i rogovi obvezna su obilježja karnevalskih procesija. Ostaci su to poganskih običaja starih Slavena koji su živjeli u ovim krajevima. Sjećanje na njih je još uvijek živo, jer postoje mjesta koja se i dalje nazivaju po staroslavenskim bogovima. Tako se, primjerice ribarska luka pokraj Opatije zove Volosko, prema bogu Volosu ili Velesu, koji je bio bog seljaka, pastira, šuma i livada. U nekim krajevima karneval počinje ranije. Tako u ćićarijskom selu Žejane karneval počinje već na Sveta tri kralja, a u susjednim Munama dan kasnije.

Neizostavan dio karnevalskih zbivanja na Kvarneru su zvončari. Velika je čast biti zvončarom, a za to je potrebna snaga i izdržljivost. Zvončarske skupine obučene su u mornarsku robu, u bijele hlače i plavo-bijelu prugastu majicu, preko kojih se nosi ovčja koža, zvonci i zastrašujuća životinjska maska. Riječki karnevalZvončari zapadne Kastavštine nose umjesto životinjske maske krabujosnice, stare šešire ukrašene cvijećem od krep-papira. Zvončari prolaze kroz sva sela u svom kraju, a svi se nađu na Međunarodnom riječkom karnevalu koji svake godine postaje sve većim. Grobnički dondolaši imaju vjerojatno najzastrašujuće maske. Ovaj više planinski i stočarski kraj upotrebljavali su i inače zvona (dondole), a prema legendi su seljaci priskočili u pomoć vitezovima u vrijeme borbi s Turcima. Pritom su nosili zastrašujuće maske i zaglušujuća zvona i time tjerali strah u kosti osvajačima.

Uz karnevalske svečanosti uvijek je prisutna i pustna hrana. Ona je uvijek zimska teža hrana, bogata mesom. Tako će se na jelovniku naći suhe kobasice, suhi zarebrnik, panceta, sir, zapešt i ocvirki. Zarebrnik je jedno od najboljih svinjskih mesa, posušeno i podimljeno. Zapešt je pak namaz od suhe pancete i sitno nasjeckanog češnjaka. Ocvirki je liburnijski naziv za čvarke ili žmare. Česte su kombinacije suhog mesa i vina, pa tako se u Matuljima priprema zarebrnik va vine, kumbasice va vine i dinstan kapuz, a posebno su omiljene police s pancetun.

Naprijed