Ljetno prijepodne u Brinju podsjeća na šušur prošlih vremena. Središte grada se lagano puni autima i prolaznicima, iako je današnjih četiri tisuće stanovnika u cijeloj općini tek skroman podsjetnik na nekadašnjih 16 tisuća žitelja. Kako se ne bismo sjetili starih slavnih vremena, kada je Brinje mjesto ispod Sokolca, stare utvrde obitelji Frankopan. Do utvrde smo se popeli vođeni direktoricom Turističke zajednice Općine Brinje Danijelom Dasović Vranić. Prolazeći stazom iz središta Brinja prema uzvisini na kojoj se nalaze ostaci utvrde, primjećujemo niz voćaka koje Ličani pretvaraju u predivne džemove i primamljive rakije.
Oko utvrde nas dočekuju ovce. Plaho pasu oko Sokolca, kao što su stoljećima prije radili njihovi preci koji su većinom završili na ražnju ili su čuvani do starosti kako bi proizvodili odlično mlijeko od kojega se radi lički dimljeni sir ili lički škripavac. Kroz stoljetna kamena vrata utvrde znatiželjno nas gledaju i potom bježe na travnate obronke koje gledaju na druge brežuljke gdje je nekoć davno živjelo ilirsko pleme Japoda. Ljetna žega nestaje čim smo ušli u samu utvrdu, gdje se nalazi stalna izložba naziva „Plemićki grad Sokolac“ koja posjetiteljima nudi informacije o Sokolcu i ulozi knezova Krčkih u hrvatskoj povijesti.
Sokolac, veličanstveno zdanje izgrađeno je početkom 15. stoljeća od knezova krčkih Frankopana, ispod čijih se zidina i razvilo naselje Brinje. U to doba Sokolac je bio središte političkog, gospodarskog i kulturnog života, svratište iznimnih povijesnih ličnosti, poput kralja Žigmunda Luksemburškog i danskog kralja Ericha VII. Uslijed najezde turske vojske, Frankopani ustupaju posjed kralju koji u njega smješta vojnu posadu kao prvu obrambenu liniju od Turaka. Iako je Brinje bilo u nekoliko navrata napadano, ono nikada nije bilo osvojeno. Nakon uspješne obrane i ukidanjem Vojne krajine, utvrda je polako propadala, a do danas je ostala sačuvana ulazna kula i dvokatna burgovna kapela sv. Trojstva, jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.
U kapeli središnji prostor zauzima osmerokutni brod na koji se s jedne strane nastavlja svetište kapele, a s druge strane, veličinom jednak, prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti. U 17. stoljeću u kapelu se postavljaju novi maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom Isusom i Piete, s početka 15. stoljeća. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu reljefno su, u kamenu, uklesani grbovi Frankopana i Gorjanskih. Predivna unutrašnjost kapele oživi svake godine za blagdan sv. Trojstva, kao i za vjenčanja koja se mogu rezervirati u župnom uredu.
Od utvrde se pruža predivan pogled na cijelo Brinje, osobito na crkvu Blažene Djevice Marije. Usred ljeta, u kolovozu, velik broj Ličana se okuplja u Brinju za Veliku Gospu. Običaj je da se ujutro slavi Gospa u Brinju, a potom se kreće na Velebit, u Krasno, gdje se nalazi jedno od najvećih hrvatskih marijanskih svetišta. Crkva je okružena lijepim trgom s bistom pop Marku Mesiću, osloboditelju Like od Turaka, a u ovom najstarijem dijelu Brinja čvrsto stoji i most iz 1800. godine koji prelazi preko rječice Gate. Tu je i spomenik brinjskim minerima. Ličani su tijekom 19. i 20. stoljeća svoj teško stečeni kruh zarađivali na izgradnji cesta i tunela širom svijeta. Tu su se posebno iskazali brinjski mineri, ljudi koji su macom i štampom bušili rupe u kamenu i time omogućili polaganje mina i usitnjavanje stijena.
Pored mosta nad Gatom je i trgovina Čarobnjakov šešir, gdje nas čeka Jasna Jelić. Provirili smo što se skriva u njoj, te otkrili niz suvenira iz Brinja i Like. Osobito su nas se dojmile makete Sokolca kako je izgledao u prošlosti i vbiste lokalnog junaka pop Marka Mesića, kao i staklene boce za rakiju. One se mogu pronaći u svakom ličkom kućanstvu, uobičajeno na stolu kao doček i nenadanog gosta. Najvoljenija rakija u Lici je, dakako, šljivovica, pa motivi šljive prevladavaju. Ovdje su i razni drugi lijepi suveniri koji će vas podsjetiti na nesumnjivo bogato iskustvo u Brinju.
Naime, Brinje ima dugu povijest i tradiciju. Djelić toga smo vidjeli u Zbirci narodnog blaga Općine Brinje. Ovaj etnomuzej prikazuje kako se živjelo ne tako davno u ličkom domaćinstvu. Pod stručnim vodstvom gospođe Jadranke Vučetić obilazimo nekoliko soba u kojima su predmeti sakupljeni po lokalnim kućama. Pomno uređena kuhinja mogla bi nas podsjetiti na djetinjstvo i kredence i lonce naših baka, a detalj na zidu nam otkriva i pomalo zaboravljenu industrijsku baštinu Brinja. Iako je cijela Lika šumovit kraj, mnoga mjesta su osim pilana imala i razne druge pogone. U Brinju je bila tvornica žileta Likos, koja je zaista postala domaći brand, ali koji je nažalost utihnuo u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća. Tu se može pronaći i pribor za brijanje s uvrštenim žiletom proizvedenim u Likosu. Danas ovo ime opstoji u lokalnom glazbenom sastavu.
Članovi mnogih zavičajnih ličkih klubova poslali su u Brinje predmete iz starine, od kraja 19. stoljeća do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Čim se dođe u zbirku divljenje zaokuplja tradicijska narodnja nošnja, s iznimno poznatom ličkom kapom, koju naš Vedran nije mogao ne obući s obzirom da njegova obitelj potječe također iz ličkog kraja. Konoplja, lan i ovčja vuna prevladali su u odjeći koja se tkala na tkalačkom stanu, izloženom u zbirci. Osim toga, tkali su se stolnjaci, ručnici, pokrivači biljci i razni ukrasi. Muškarci su izrađivali predmete od drva i metala, posebno one koji su se mogli prodati. Osim tih stvari, zbirka čuva i razne sastavnice kućnog interijera, namještaj, ognjište, škrinje, peći, pištolje i šivaće mašine.
Gospođa Vučetić je također članica KUD-a Brinje, koje se brine o očuvanju baštine ovoga kraja kroz pjesmu, ples i običaje. Njih dvadesetak poznato je po cijeloj Hrvatskoj i šire po svojim plesovima i napjevima, od kojih se ističe lokalna pjesma „Brinje moje“, te ojkani. Ojkan je, zajedno s drugim oblicima ojkanja, treskanja, orzenja i rozganja, najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj, ostatak predslavenskog balkanskog pjevanja kojega su Hrvati usvojili i sačuvali te se nalazi u UNESCO-ovom popisu ugrožene nematerijalne svjetske baštine.
Nema sumnje da su ukućani također dočekivali svoje goste šljivovicom, baš kao što su i nas dočekali u kući Dasović. Roditelji direktorice TZ-a privatno su nas primili da nas počaste svojom domaćom šljivovicom, rađenom za svoje svrhe. Osim bogatog voćnjaka, obitelj se brine i o nekoliko ovaca. U Brinju je nekoć svaka kuća imala nekoliko krava i nebrojeno ovaca. Krave su danas nažalost nestale s brinjskih pašnjaka, ali ovce se i dalje mogu vidjeti iako u daleko manjem broju.
Brinje nudi i niz atrakcija i aktivnosti u svojoj okolici. Možete zaviriti u Siničić špilju, koja se nalazi na poučno-pješačkoj stazi Brinjski prsten dužine 18,5km koja prolazi hrptom planine Škamnice, najvoljenije planine brinjskih planinara. Možete unajmiti i bicikl kroz sustav javnih bicikala Next Bike, te proći cijelom općinom na dva kotača. Tom prilikom možete upoznati povijesne crkve Jezerana i Križpolja, kao i prekrasne livade Stajnice, Lipica, Glibodola, Križ Kamenice, Vodoteča, Letinca, Prokika i drugih ličkih naselja.
Turistička zajednica općine Brinje Frankopanska 62, 53260 Brinje Tel. +385 (0)53 700 407 e-mail: info@visitbrinje.hr www.visitbrinje.hr
Comments