U susjedstvu najljepših velebitskih kukova, na jedinoj cesti koja vodi iz Gospića u Karlobag, smjestile su se Baške Oštarije. Domaćini nam kažu kako je ovo razdjelnica Like i Podgorja. Nekoć su na ovom važnom velebitskom prijevoju noćile mletačke trgovačke karavane, pa se mjesto prozvalo Oštarijama. Nalaze se na ugodnih 924 metara nadmorske visine, te su okružene predivnim dabrima i dabarskim kukovima. Ne radi se o zubatim krznatim životinjama, već o posebnim velebitskim udolinama ravnoga dna. Planinarski putevi povezuju Crni dabar, Ravni dabar, Došen dabar, Bačić dulibu, a iz njih se putevi penju prema kamenim vrhuncima Kize, Bačić kuća i Ljubičkog brda koji se mogu vidjeti iz Baških Oštarija.
Nije stoga ni čudno da u Baškim Oštarijama zastaju ljubitelji prirode, planinari, gljivari. Svima njima je ovo mali raj na zemlji, okružen s par kućica preostalih u napuštenim zaselcima. Potomci nekadašnjih stanovnika ovdje dolaze na hodočašća (obavezan je posjet crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti, poznatijoj kao Sveta Elizabeta), a sve je više vikendica stiješnjenih uz rub polja. Jutarnji cvrkut ptica može zimi zamijeniti i zvuk saonica. Naime, u Baškim Oštarijama je i rekreacijski centar Vegium u kojemu se nudi mogućnost jahanja, a predivni konji služe i za vuču saonica. Svakako je ovom mjestu namijenjen blistavi razvoj turizma tijekom cijele godine, iako on neće biti i ne smije biti masivan.
Za spavanje se ne morate brinuti. Hostel Baške Oštarije radi cijelu godinu i idealno je mjesto za odmor, rekreaciju i očuvanje zdravlja. Uz hostel je u ponudi skijanje na odlično pripremljenoj stazi od 1,3 km; rekreativno jahanje; vožnja biciklističkim stazama; planinarenje, a za djecu je pripremljena i škola u prirodi gdje mogu saznati sve o domaćim životinjama i životu na selu. Možda bi trebalo poslati na re-edukaciju i poneke odrasle koji su u gradskoj vrevi izgubili pojam o svježem zraku. Naravno, ovdje je i restoran. Pogodite gdje je naša ekipa bila!
U skladnim rukama Anke Jurković, Delfe Bačić i Fabijana Kolaka, koji suvereno upravljaju kuhinjom na Baškim Oštarijama, probali smo spoj ličke gastronomske kulture i oštarijske prirodne okoline. Naravno, on je započeo ispijanjem velebitske travarice, rakije napravljene od velebitskog ljekovitog bilja. U ugodnim okusima travarice uživali smo na šljunčanoj terasi, grijani suncem i milovani vjetrom, i u društvu umiljatih mačića koji tek uče kako otimati gostima najslađe zalogaje. Ostatak vremena smo ipak proveli u drvenom ambijentu restorana, jer je vjetar počeo pojačavati. Ovdje se vrijeme mijenja u vrlo kratkom vremenu, ali ne brinite! Na zidovima restorana vise kožuni, ogrtači od ovčje vune koji su grijali generacije Ličana. S obzirom da je Vedran, predsjednik naše Udruge, porijeklom iz Like, nije dugo trebalo da mu se na glavi nađe lička kapa, a Matija i Edvard su ga uskoro pratili u oblačenju kožuna. Našao se među gostima i svirač dangubice ili samice, omiljenog ličkog instrumenta, te je potekla pjesma o ličkom sokolu.
Možda i kao zahvalu za prestanak pjevanja, domaćini su nas pozvali za stol. Prvo smo se divili mliječnim proizvodima susjedne sirane, da bismo potom prešli na predivno pripremljena jela s oštarijskim nadahnućem. U središtu ponude našle su se domaće svinjske kobasice s krumpirom i kiselim zeljem, a odlične kobasice su nam nekako došle kao desert. Naime, nismo mogli odoljeti okusu juhe od koprive s Oštarija. Lagano pikantna i kremasta zelena juha bila je uvod u varivo od koprive, s komadićima mesa. A kako tek prija uz domaći kruh!
U glinenoj posudi stigao nam je gulaš od buše. Ova predivna lička kravica stoljećima je hranila ličke težake. Ovo maleno govedo je odlično prilagođeno ličkoj klimi, a u stara vremena se hranila pašom i brstom u toplijim mjesecima, te slamom i kukuruzovinom zimi. Buša je skromnih hranidbenih prohtjeva, izrazito žilava, otporna i dobre plodnosti. Može ju se vidjeti na strmim i malim pašnjacima, pa su je Ličani voljeli. Nažalost, tijekom vremena je skoro dovedena na rub izumiranja, zbog čega od 2005. godine u Gospiću djeluje Udruga uzgajivača buše. Oporavljena buša je postala i gastronomskim dodatkom ponude u Ličko-senjskoj županiji, a gulaš od buše koji smo probali u Baškim Oštarijama zasigurno traži zalogaj više. Za nepopravljive ljubitelje teletine i janjetine na ražnju ili ispod peke se i to može pripremiti, uz prethodnu najavu. Kad zahladi, ovdje se može i dobrano ugrijati raznim rakijama kao i vinom i nezaobilaznim ličkim pivom.
Baške Oštarije ostaju u umu neraskidivo povezane s planinskim turizmom. Donedavno je ovdje radio hotel Velebno, gotovo legenda ličkog turizma. Do Oštarija je lako doći iz Gospića, ali vrijedi se potruditi i stići ili otići preko Karlobaga. S ovih strmih zavoja puca predivni pogled na Jadran, otok Pag i Velebitski kanal, a ako je vrijeme lijepo onda je najbolje popeti se stepenicama na Kubus. Ova velika kamena kocka je postavljena ovdje 1846. godine kao spomen izgradnje nove ceste. Oni poduzetniji će s Baških Oštarija poći Poučnom stazom Terezijanom. Ona prati staru cestu Terezijanu, koju je sagradio habsburški car Josip II 1786. godine i nazvao ju po svojoj majci carici Mariji Tereziji. Poučna staza se spušta do sela Konjsko i traži tri sata hoda. Za one kojima ne klecaju koljena, planinarski putevi vode dalje prema Karlobagu.
Vegium d.o.o. Hostel Baške Oštarije Bapke Oštarije 31, Karlobag 00385 53 674 003, 00385 99 392 7127, 00385 99 266 2641 rc.baskeostarije@gmail.com https://www.rekreativnicentar.eu
