Početkom godine turistički portali donose liste najpoželjnijih destinacija, pa tako već neko vrijeme se redovito pojavljuje Hrvatska, zemlja koja ima dugogodišnju tradiciju u turizmu. Ona se ističe predivnim očuvanim prirodnim ljepotama, a tu posebno mjesto ima naša obala. Na valu tog uspjeha naša gastronomska scena doživljava pravu renesansu. Pojavom Michelinovih i Gault Millau vodiča podignuta je ljestvica vrlo visoko, što nas posebno raduje.
Posjetiti Dalmaciju i Split ljeti postalo je ultimativno iskustvo. Grad koji je nastao na rimskoj palači cara Dioklecijana očarava milijune posjetitelja, glazbeni festivali privlače mlade ljude iz cijelog svijeta. I ne bez razloga! Split zovu i gradom ljubavi, a ova priča govori baš o tom čudesnom spoju; naime vlasnici restorana Zora bila bračni je par Sandra i Dane Tahirović.
Split zimi, kada kontinent možda uživa u snijegu, odlična je destinacija. Prošetati uz more okupano suncem poseban je doživljaj. Kao što Rio de Janeiro ima Copacabanu tako Split ima Bačvice, kažu nam u Splitu. Legendarno splitsko kupalište u samom središtu grada poznata je po plitkoj pješčanoj plaži idealnoj za "Picigin". Ova najsplitskija igra sa loptom originalni je splitski izum. I ne ne igra se samo ljeti, pa se nemojte iznenaditi kada vidite Splićane koji igraju picigin i usred zime.
Na samoj obali Bačvica smjestio se i restoran Zora bila. Sjesti na terasu ovog modernog i s ukusom opremljenog restorana predivno je iskustvo. Ovdje oduševljeno slušam priču vlasnika. Naime bračni par Tahirović zaljubili su se i odlučili provesti život zajedno, ali ne svako na svojoj strani već su poželjeli svakodnevno provoditi vrijeme zajedno. Dane Tahirović poznati je kuhar a Sandra se uz njega zaljubila i u gastronomiju i uz takvog učitelja je vrlo brzo i sama stekla ime i reputaciju. Njihova filozofija restorana, nadahnuta njihovom ljubavi daje čarobne rezultate.
Ovdje se maksimalno poštuje sezonska svježina namirnica. Sve je uzgojeno u samoj okolici Splita, s iznimnom kvalitetom što se automatski odražava na samu kvalitetu obroka. Njihova maštovitost jelima daje posebnu notu. Sandra je sklonija eksperimentiraju dok je Dane samo na prvo malo više tradicionalist. Dogovor između njih je da jedan priprema ručak dok se drugi brine o gostima, ali nećete biti zakinuti za bilo koji dio gastronomskog doživljaja. Uz otvorenu kuhinju možete vidjeti magiju na djelu što daje posebnost ovom mjestu. Stoga ne čudi da se gosti redovito vraćaju. Jelovnik se mijenja sezonski baš kako priroda i more daju plodove i nikada se ne ponavljaju već istražuju i spajaju nove okuse. Sama kuhinja spoj je tradicionalnog sa modernim, miješa se istok i zapad i stvaraju se iznimna jela.
Posjetio sam Zoru bilu sunčanog blagdanskog dana i za početak dobili smo jednu tradicionalnu slasticu, koja se tradicionalno nudi kao desert, ali smo dobili slanu verziju. To su poznate fritule, ali punjene sirom i poslužene na kremi od vrhnja sa začinskim biljem. Uz jelo poslužen je pjenušac Bregh od Petrača, koji se odlično sljubio sa slanim fritulama! Jadranska tuna delicija je koja putuje sve do Japana i iznimno je cijenjena stoga ne iznenađuje odlična ideja za iduće jelo koje smo probali. Sašimi od tune poslužena sa mladim lukom kuhanim u aceto octu, umaku od soje, wasabi majonezi, chilly umaku i rotkvicama odaje utjecaj japanske gastronomske tradicije.
Priča ovog obiteljskog restorana bila je duga i probijali su se kvalitetom i svojom personaliziranom uslugom. U jednom trenutku njihov rad je prepoznat i bilo je vrijeme da potraže novu lokaciju i tu dolazimo do novog restorana na Bačvicama. Uređenje cijelog restorana djelo je Sandre Tahirović. Elegancija i glamur protkan tradicijom ostavit će vas bez daha. Uz pogled na tirkizno more dolazimo do toplog predjela; domaći ravioli od crnila sipe punjeni hobotnicom na biskvitu od jadranskog škampa. Posluženi su na kremi od mladog luka posutog prahom maslinovog ulja te laticama ruže. Prah maslinovog ulja sami rade te napominju da uz gastronomske ima izuzetne nutricionističke vrijednosti.
Vinska karta bogata je proizvodima poznatih hrvatskih vinara i posebno nas je obradovala priča o kako oni zovu" Hedo-srijedi". Tada gostuje vinar koji prezentira svoje vino uz posebno za tu priliku osmišljenom jelovniku. Sandra napominje da su im izazov kontinentalna vina i tu njihova mašta odradi vrhunski posao s originalnim jelima koja se ne ponavljaju. Stoga za Hedo-srijedu traži se stol više jer se to jednostavno ne propušta. Nastavljamo našu gozbu sa crnim rižotom kojeg oni zovu Mrak rižoto. Pun okus mora obogaćen je repovima škampa i školjkama poslužen s pjenom od češnjaka i stvorena je čista fantazija! Posebno me obradovalo što je uz rižoto posluženo jedno možda ne dovoljno cijenjeno dalmatinsko bijelo vino Debit Bibich, koji se s ozbiljnim vinarima vraća u punom sjaju. Radni dan bračnog para Tahirović počinje nabavkom na lokalnoj tržnici. Za to je zadužen Dane dok Sandra ulazi u restoran sama, brine se o održavanju te počine pripremu za taj dan. Ručak poslužuju od 13 do 17 sati a večera je od 20 do 24 sata.
Glavno jelo bio je brancin na žaru s pireom od šafrana te baluga lećom. Uz to divno jelo poslužen je Sauvignon Galić. Kod ovog jela dolazimo ponovo do potpunog poštivanja namirnice jer je brancin na žaru vrhunski pripremljen. Uz njega je dobro probati svakodnevno svježe pečen domaći kruh. Oko nas se trudi osoblje cijelog restorana, osobito ljubazna Lucija Jelovčić.
Priča oko deserta posebno je zanimljiva. To je Sandrino carstvo, iz kojega je nama poslužen desert zanimljiva naziva "Teksture čokolade" a sastoji se (pogađate) od čokolade u raznim teksturama pa tako imamo pjenu od čokolade, biskvit sa ganažom od čokolade, krema od čokolade, kuglicama bijele čokolade, sve ukrašeno ručno rađenim pločicama od čokolade...jednom riječju čokoladna fantazija! Za one koji možda ne spadaju u ljubitelje čokolade Sandra napominje da im je ipak kraljica slastica pannacotta. I ovaj put sve samo ne obična jer okuse koje spaja Sandra ugodno iznenađuju pa tako postoji kombinacija bazge i limuna, mirisna lavanda i borovnica, ruža malina, badem i čokolada, te moj favorit rogač i smokva, što je sama esencija Mediterana.
Zora bila ponosni je vlasnik dvije Gault Millau kapice za prošlu godinu što nas stvarno ne iznenađuje nakon viđenog i kušanog. U skorije vrijeme očekujem da se nađu i na Michelinovoj karti jer su to apsolutno zaslužili!