Tržnica u Cataniji je blještavilo boja, okusa i mirisa, a vrevu subotnjeg prijepodneva nije mogla zaustaviti ni neuobičajena vrućina za početak lipnja. Svaki proizvod se najavljuje gromoglasnim povikom u uho, a atmosfera je daleko življa nego na najglasnijim dalmatinskim tržnicama. Sreća je što smo i došli u Cataniju, smještenu na istočnoj obali Sicilije. Par dana prije vulkan Etna, na čijem podnožju stoji ovaj grad, odlučio je pokazati svoju snagu i zaustavio avionski promet. Snaga prirode doživljava se na svakom koraku, a iznenađenja ne prestaju ovdje. Grad crnih pročelja i velebnih crkava skriva i jednu od najboljih talijanskih gastronomija. Zlobnici bi rekli da ovo nije ni Italija, ni po jeziku, ni po mentalitetu, niti po hrani. Teško je odlučivati o identitetu, ali svakako je istina da se samo u Cataniji mogu probati delicije kao što su arancini, cannoli, Pasta alla Norma, jela od konjetine, a svakako i hrana od plodova mora!
Catania je drugi najveći grad na Siciliji, nakon Palerma, i među deset najvećih gradova u Italiji. Nalazi se na istočnoj obali Sicilije, u podnožju aktivnog vulkana Etne, i gleda na Jonsko more. Cataniju su osnovali u 8. stoljeću prije Krista Grci. Grad je doživio višestruke geološke katastrofe: gotovo ga je potpuno uništio katastrofalni potres 1169. godine. Velika erupcija i protok lave s Etne gotovo su preplavili grad 1669. i pretrpio je ozbiljna razaranja od potresa na Siciliji 1693. godine.
Tijekom 14. stoljeća, te u razdoblju renesanse, Catania je bila jedno od najvažnijih talijanskih kulturnih, umjetničkih i političkih središta. Bilo je to mjesto prvog sveučilišta na Siciliji, osnovanog 1434. godine. Bio je rodni ili usvojeni dom nekih od najpoznatijih talijanskih umjetnika i pisaca, uključujući skladatelje Vincenza Bellinija i Giovannija Pacinija, te pisce Giovannija Vergu, Luigija Capuana, Federica De Roberta i Nina Martoglia. Catania je danas industrijsko, logističko i trgovačko središte Sicilije. Njezina zračna luka najveća je u južnoj Italiji. Međutim, središnji "stari grad" Catanije ima bujnu kasnobaroknu arhitekturu, potaknutu nakon potresa 1693. godine, te je UNESCO-ova svjetska baština.
Sve nekako počinje i završava na Piazza del Duomo, prostranom trgu ispred Katedrale svete Agate. Ova svetica je rođena u Cataniji u trećem stoljeću te je mučeničkom smrću zadužila lokalne rimokatolike. Sve je u Cataniji nekako povezano s Agatom, pa su njezinim imenom nazvane crkve, ulice, trgovi, trgovine, restorani…
Uz nju, simbol grada je i slon. Simbol grada je u Liotru, ili Fontana dell'Elefante, koju je 1736. sastavio Giovanni Battista Vaccarini. Prikazuje drevnog slona, a na vrhu je egipatski obelisk iz Syene. Legenda kaže da je Vaccarinijev izvorni slon bio kastratan, što su ljudi iz Catanije shvatili kao uvredu za njihovu muškost. Kako bi ih umirio, Vaccarini je originalnom kipu prikladno priložio slonove testise. Sicilijansko ime u Liotru fonetska je promjena od Heliodorusa, plemića koji je, nakon što je bezuspješno pokušao postati gradski biskup, postao čarobnjak pa je stoga osuđen na lomaču. Legenda kaže da je sam Heliodor bio kipar slona i da ga je magično jahao na svojim fantastičnim putovanjima od Catanije do Carigrada. Druga legenda kaže da se Heliodorus uspio preobraziti u slona. Danas paleontolozi kažu da je doista ovdje živio neki slon, ali se ipak najviše slon povezuje s Arapima koji su sretno živjeli na Siciliji nekoliko stoljeća i ostavili snažan pečat na otoku.
U Gradu slona ova se životinja ne jede, ali možda je najveća posebnost Catanije što nudi konjetinu. Već par koraka od glavnog trga mogu se pronaći mesnice i mali zalogajnice gdje se može pojesti dobar sendvič sa ždrebetinom. Veganska nepca bježe od njih kao od kuge, dok iste trgovine privlače svejede. Konjsko meso je više od jela iz Catanije: to je okus Catanije, njena tradicija, njena duša. U svim veličinama i u svim oblicima - od mesnih okruglica do kobasica - kraljica je pečenja i jela, glavna ulična hrana.
A ako je čak i pomisao da utonete zube u slatko konjsko meso tisuću milja daleko od vaših namjera, jedne večeri prepustite se šetnji Via Plebiscito, ulicom koja okružuje i omeđuje središte Catanie, za istinsku i neponovljiv presjek folklora ovoga grada. Iako vegetarijanski i veganski restorani sve više uzimaju maha, šireći zdravu aureolu nad gradom, Catania je i dalje vrlo mesožderka, sa začinjenim, natopljenim i pečenim narezima i vrstama mesa za sve ukuse. Ako ste jedni od onih koji vole životinjske bjelančevine koje kapaju masnoću i dobrotu, Catania je mjesto za vas!
Pitati gdje možete otići jesti u Cataniji je pomalo izlišno jer odgovor je: posvuda! Zapravo, ako nešto ne nedostaje u Cataniji, to su upravo dodatna mjesta za jelo. Restorani, snack barovi, tratorije i kiosci gnijezde se u uglovima trgova i u gudurama ulica, stavljajući (doslovno) najbolje od lokalnih recepata na tanjur. Najbolje je prvo otići u male restorane oko riblje tržnice, gdje se rano ujutro i kasno navečer mogu probati odlična jela od plodova mora.
Catania street food par excellence i kralj tog mjesta je arancino, možda i najpoznatija sicilijanska hrana na svijetu. Tradicionalna je pržena, u obliku kape i punjena umakom od riže i mesa, a jede se strogo držeći ga rukama s dužeg kraja. Danas je i lagana verzija u pećnici također prilično uspješna, a klasičnim arancinima punjenim mesnim umakom ili maslacem s vremenom su dodani arancini s nježnim srcima s pistacijama, patlidžanima, špinatom i šunkom: deseci varijacija na temu doživljaj su originalnog doručka u Cataniji.
Najbolje ga je pojesti u neposrednoj okolici dvorca Castello Ursino, srednjovjekovnog bisera iz 13. stoljeća koji je služio kao kraljevski dvor Kraljevine Sicilije, a kasnije se u njega uselio i sicilijanski parlament. Okolne ulice se vijugavo spuštaju prema ribljoj tržnici, a ponešto neugledna pročelja ovog dijela grada ipak postaju valjana kulisa juga, sa starim ljudima koji sjede ispred svojih kuća i djecom koja se love između robe koja se suši na toplom vremenu. Italija i Mediteran kao iz filmskih prizora!
Ako pripadate onoj malenoj grani nesretnog čovječanstva koja hranu vidi kao čisto sredstvo za opstanak, a ne kao jednu od privilegija ovog ludog svijeta, budite spremni promijeniti mišljenje. Ako postoji hrana s mirisom misticizma, to su sicilijanski cannoli. Kako bi odala počast svom božanskom voću par excellence, Sicilija je izmislila desetke varijacija, a Canolo Catania jedan je od najpopularnijih sa svojim punjenjem svježe zaslađene ovčje ricotte, obilnog zrna pistacija na oba kraja i neizbježno posipanje šećera u prahu. Koliko jednostavno, toliko i osvježavajuće i bogato, ovo je pravi spoj Mediterana i Bliskog istoka!
Dovoljno je rano ujutro obići Pescheriju, ribarnicu u Catanii, kako biste shvatili koliko je široka ponuda morskih plodova, koja je izložena na štandovima ribara. Kamenice, školjke, razne ribe... svježi plodovi mora služe se za jelo sirovo, kako ih je dobri Gospodin napravio, ili u kombinaciji s nekim od izvrsnih jela od tjestenine. U večernjim satima Pescheria se puni stolovima ribljih restorana koji na na stol stavljaju lijepe i svježe primjerke sabljarke i tune na žaru, izvrsne sardine al beccafico i karakteristične morske polpete, kao i naravno bogata ponuda školjaka i rakova koja vas neće ostaviti nezadovoljne. Još nekoliko dana u gradu Etna bit će jedinstvena prilika da kušate i druga vrlo primamljiva jela, poput tjestenine s lignjama, pistacijom, sabljarkom i morskim plodovima.
Nema ničega posebnijeg za Cataniju od Pasta alla Norma! "Tjestenina" se u Cataniji zapravo zove upravo ovako. Umijeće pretvaranja jednostavnog jela od suhe tjestenine (obično makarona, ali i špageta) u remek djelo dobrote je zahvaljujući preljevu koji se oslanja na najukusnije sastojke mediteranske prehrane: rajčicu, bosiljak, prženi patlidžan i izdašno posipanje ricottom. Doći u Cataniju, a ne kušati pasta alla Norma je gubitak vremena! Sve se to dodatno zalije lokalnim vinima: crno Vittoria i bijelo Etna, koji ponose nose obilježje zemljopisnog porijekla.
Catania je stoga raj za sve vrste gastronomada, od onih koji traže masno meso preko ljubitelja ribe pa sve do vegetarijanaca. Poseban osjećaj talijanskog juga u gradu koji odaje svoju starinu ali i srčanost ljudi, ostaje kod svakog turista koji ne protrči gradom u potrazi za tko zna kojim nadahnućem. Pravac – Catania!
Comments