U srcu Gorskog kotara, u pitomim Delnicama, smjestili su se Kauzlarićevi dvori – gastronomski kutak koji na čaroban način oživljava goransku tradicionalnu kuhinju s osobnim dodirom Borisa Kauzlarića, proslavljenog hrvatskog chefa. Nijedna gastronomska priča iz ove regije ne može se ispričati bez spomena ovog majstora kuhače, čije lovačke i riblje kuharice krase police svakog pravog gurmana. Imali smo priliku isprobati delicije iz njegove dnevne ponude i ostali smo očarani kreativnošću i skladom okusa koji se zrcale u svakom zalogaju.
Gorski kotar često oscilira između očuvanja autohtonosti i izazova vezanih uz dostupnost lokalnih namirnica. Dok je regija sinonim za divljač i slatkovodnu ribu, mnoga povijesna jela ostala su skrivena unutar domaćinstava, čuvana kao dragocjeni obiteljski recepti. Ipak, upravo su svježe namirnice temelj Kauzlarićevih dvora. Iako se mnoge ne mogu pronaći lokalno, s obzirom na to da su rijetki ljudi ostali raditi zemlju, Boris i njegov tim uspijevaju unijeti dušu Gorskog kotara u svaki tanjur.
Boris Kauzlarić, rođen u Fužinama, desetljeće je proveo ploveći svijetom na kruzerima i teretnim brodovima, prije nego što se sa suprugom preselio u Njemačku. Po povratku, vratili su se svojoj strasti – ugostiteljstvu, i petnaest godina vodili motel Jezero u Lokvama. Nakon promjene vlasničke strukture, 2018. godine otvorili su Kauzlarićeve dvore, inspirirane starim goranskim gostionama. U ugodnom ambijentu ovog restorana, ljetni i zimski jelovnici nude doživljaj koji nadmašuje sva očekivanja.
Ključni element ovog iskustva je Borisovo bogato znanje. Autor je dviju značajnih kuharica koje su postale nezaobilazno štivo za ljubitelje goranske kuhinje. Dok kušamo domaću šljivovicu i viljamovku, Boris nam priča kako je sve počelo: „Priča je krenula s nakladom Uliks koji su radili tradicionalnu kuharicu, ali im je nedostajao dio o lovačkim jelima. U Gorskom kotaru nisu našli nikoga tko bi pisao, ali su čuli za mene i moju suprugu dok smo još radili u motelu Jezero. Nakon razgovora, zatražili su me da napišem cijelu lovačku kuharicu s minimalno 100 do 150 jela, koja bi našla svoje čitateljstvo u Gorskom kotaru, Lici, Zagorju.“
Osim lovačke, Boris je napisao i riblju kuharicu, crpeći iskustva iz godina provedenih na moru. Iako se knjiga temelji na slatkovodnoj ribi, po kojoj je Gorski kotar poznat, njezin je značaj daleko širi. Glas o Kauzlarićevom umijeću se proširio, te je bio član ocjenjivačkog žirija popularne emisije „3, 2, 1… Kuhaj“ i sudjelovao u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ s posebnim naglaskom na božićna jela.
Dnevna karta Kauzlarićevih dvora mijenja se svaki dan, ali uvijek uključuje toplo predjelo. Mi smo kušali lazanje s mesom od jelena lopatara, no ne bilo kakve – umjesto klasičnih lazanja, koriste se posebne palačinke, prelivene bešamelom i posute Gran Padano sirom. Ovo maštovito jelo pravi je pokazatelj kulinarske umjetnosti i sljubljivanja okusa.
Juhe su neizostavni dio jelovnika, a domaćin nam s ponosom predstavlja svoju verziju juhe od gljiva: „Naša juha od gljiva ne temelji se samo na vrganjima, već koristi sve što šuma nudi u danom trenutku. Dodajemo čak i šampinjone, jer time juha dobiva posve drugačiji karakter od onih koje se rade po cijelom Gorskom kotaru. Ja sam čovjek ovog kraja i to se mora osjetiti u našoj gastronomiji.“
Kauzlarić vjeruje da je ključno vratiti se korijenima i ponuditi ono što su nekoć nudile gostione uz Lujzijansku i Karolinsku cestu – krvavice, svinjska pečenja, kobasice, kiseli kupus, iznutrice... Sve to bez potrebe za fine-dining konceptom, već s naglaskom na autentične domaće namirnice. No, problem Gorskog kotara leži u zaboravu mnogih od tih namirnica. Boris se s nostalgijom prisjeća žute korabe, poznate kao koleraba, koja je nekoć bila neizostavni dio goranskih obiteljskih stolova, a danas ju je teško pronaći.
Naše glavno jelo bilo je elegantni spoj tradicije i sezonalnosti – pileći file u goranskoj šunki s goranskim nadjevom. Ovo jelo nosi sa sobom bogatu povijest, vraćajući nas u vremena kada je kokoš bila glavno nedjeljno jelo u Gorskom kotaru. Kroz kulinarsku interpretaciju, ovo jelo postaje prava simfonija okusa – file punjen goranskim nadjevom, umotan u šunku i kuhan sous vide metodom, poslužen s keljom i krumpirom te slatkastim umakom na bazi luka i aceta balsamica.
Goranski nadjev, taj zaboravljeni dragulj lokalne kuhinje, nije lako pronaći u današnjim restoranima. Boris nam otkriva tajne ovog jela: „Nekada su obitelji za Uskrs željele bogat stol, no treći dan jela su se počela ponavljati. Tada su se dosjetili narezati pogaču, šunku i luk na kockice i sve zajedno ispeći s jajima. Tako je nastao goranski nadjev, koji je postao omiljeno regionalno uskršnje jelo. Zanimljivo je da su Fužine i Lič iznimke – ondje se nadjev nikada nije spremao, dok je ostatak Gorskog kotara prigrlio ovu deliciju.“
Naš boravak u Kauzlarićevim dvorima završio je slatkom notom – biskvitom s borovnicama u umaku od vina, anisa i vanilije. Svaki zalogaj bio je poezija okusa, utjelovljujući ljetni gastronomski simbol Gorskog kotara, borovnicu, i odražavajući filozofiju restorana koja spaja tradiciju, osobnost chefa i autentične lokalne namirnice.
Unatoč svim izazovima s kojima se ugostitelji danas suočavaju, od zahtjevne klijentele do teškoća u nabavi kvalitetnih lokalnih namirnica, Kauzlarićevi dvori ostaju svijetli primjer uspjeha u očuvanju kulinarske tradicije Gorskog kotara.
Kauzlarićevi dvori
Grabanj 2, Delnice
+38551831260
Comments