top of page
Vedran Obućina

Konoba Pescaria - od barke do stola

U srcu Mošćeničke Drage, ponad starog portića koji štiti ribarske barke, prije par godina se otvorila konoba Pescaria koja svojim imenom baštini jednu od najdrevnijih zanimanja draških stanovnika. Ribarstvo, a osobito škamparstvo, odgojilo je generacije ovoga kraja koji se diči i istrijanskim i kvarnerskim identitetom, a kao zalog tome već četrnaestu godinu se održava smotra i regata tradicijskih barki na jedra „Mala barka“, gdje se domaćini i gosti diče svojim batanama, pasarama, gucevima, gajetama, leutima i drugim autohtonim plovilima. Većina njih će doći upravo na terasu konobe Pescaria, gdje svježa ponuda ovisi o ulovu dana, a sasvim lokalna kulinarska ekipa stvara morske gušte tijekom cijele godine. Stoga smo krenuli put Pescarije!

Na terasi s jedinstvenim pogledom sjedimo s vlasnikom Antoanom Hreljom. Kušamo sjajnu bisku i borovičku od Moretta, koji opskrbljuje konobu i medicom. Vlasnik se ne susteže govoriti po domaću, a koliko smo zadivljeni njegovim ugostiteljskim uspjehom, s obzirom da nije iz obitelji restoratera, toliko smo zahvalni na iskrenosti koja se teško pronalazi na današnjoj gastronomskoj sceni. Nije Antoan nepoznat u uslužnoj djelatnosti.

Prije trinaest godina je ovaj poduzetnik iz Svete Jelene otvorio beach bar Black&White, jedan od najpoznatijih takvih mjesta na Kvarneru. Potom je tri i pol godine vodio poznati ugostiteljski objekt Aruba u Puli, ali se krajem 2016. godine pružila prilika otvoriti konobu na mjestu legendarnog Benita. „Kad sam počeo, priznajem da nisam znao što je brancin, što je orada, što je iz uzgoja, a što iz mora“, otvoreno govori Antoan čiji su nepci od rane mladosti vezani za jadranske škampe. Oni su bili prisutni na svakoj proslavi i činili su lako prepoznatljivi slatki okus sjevernog Jadrana.

Od 2017. godine Mala barka organizira zakusku u Pescariji, a ovogodišnju ponudu smo i sami kušali. Sve je počelo s mariniranim inćunima, škampima i salatom od sipe sa celerom, cherry rajčicama i graškom, djelo chefice Ivane Ćosić, koje je doista lokalna priča na tanjuru. Inćuni, koji se na Sredozemlju nazivaju draguljem siromaha jer je ova plava riba prehranila generacije otočana i primoraca, su iznimno svježi i s par kapi limunovog soka i maslinova ulja iz momjanskog OPG-a Valenta stvaraju rapsodiju okusa.

Škampi, koji se u morskim dubinama pronalaze kao odličan gastronomski gušt još od vremena starih Grka, daju nepogrešiv slatkasti okus, a fažoleti uz sipu, također staru tajanstvenu stanovnicu morskog dna, podsjećaju na onaj grašak kojim su nas hranile naše bake. Uz sve to pijemo vino kuće – istarsku Malvaziju Pescaria čije boce puni vinarija Deklić iz Vižinade. Svojim punim tijelom, te cvjetnim aromama i mirisom bazge, ovo je sjajno ljeto vino uz koje se uživa bez premca s pogledima na jednu od najljepših plaža sjevernog Jadrana.

Rizik koji je Antoan uzeo pokazao se iznimno uspješnim. Dvije godine se borio s upoznavanjem ugostiteljskog poslovanja, biranja osoblja, a glavni proboj je bio 2019. godine nakon čega je došla pandemija Covida. Hrabrost je vrlina, i Pescaria je krenula dalje, a 2022. se pokazuje uspješnijom nego ikad. „Nije to krenulo ove sezone, već od siječnja ove godine“, naglašava Antoan, jer se Pescaria prepoznala na gastronomskoj karti ugostiteljske scene Kvarnera, sasvim uz bok najjačima. „Ne možemo se uspoređivati s Johnsonom, koji je svetinja, kao ni sa Zijavicom koja radi svoju posebnu priču, ali gosti nas vide kao ravnopravne. Meni je to drago jer dobivamo mnogo gostiju koji postaju stalni gosti“, govori nam Antoan posebno spominjući sve veći broj stranaca koji kupuju nekretnine na ovom dijelu Jadrana.

Toplo predjelo nam je pašta z ribom, odlični komadići ušate s kaparima i cherry rajčicama, sve na ribljem temeljcu. Ušata je zapostavljena a iznimno izdašna riba i spremnost kulinarskog tima za vraćanjem okusa iz prošlih vremena je za svaku pohvalu! Za razliku od raširenog uvjerenja, ova riba nema ni velike niti male uši, već oči. Iz starih grčkih priča o raznovrsnim ribama, ušata je ušla u talijanske narative kao occhiada, što su naši ribari počeli nazivati okijata-ukjata-ušata i ime se zadržalo. Ušata ime izbuljene oči koje joj pomažu da sve vidi, napada sve što pliva, a meso je stoga ukusno i bogato.

Posvjedočili smo to i s glavnim jelom, prženom ušatom s blitvom i krumpirom, jednostavnim i iznimno zadovoljavajućim receptom koji se sastoji u potpunosti od lokalnih namirnica. Iako Antoan ne može smisliti blitvu koju je svakodnevno jeo desetljećima, okus i miris odgajateljice kvarnerske djece su fenomenalni, a posebno se ističu uz Chardonnay Belaj 2020, sjajno odležano vino s druge strane Učke koje pokazuje zašto je svaki terroir ove sorte poseban i izazovan za svakog vinoljupca.

Hrskava korica kruha koji se radi u Pescariji i po nekoliko puta dnevno svjedoči kulinarskom znanju i očekivanjima gostiju koji neće propustiti umočiti ovaj divan kruh u maslinov ulje ili bilo koji riblji umak. Konoba Pescaria dobro surađuje s lokalnim ribarima, ali poteškoća je sve veća oskudica ribe. Škampara ne nedostaje, kao ni škampa, ali više nema onog izlova koji je hranio cijele obitelji. Stoga se treba svaki dan boriti za najbolju i najsvježiju ribu, a na jelovniku je ponuda dana ovisna upravo o noćnom ulovu.

To nama nije loše, upravo suprotno. Najbolji jelovnik jest onaj koji preporuči chef na temelju namirnica u kuhinji. Ipak, kako bi se održao potreban standard, Pescaria nudi podjednako ribu iz uzgoja i divlju ribu. Antoan je vrlo jasan i izravan: „Nema laganja ljudi, bez ribe iz uzgoja ne možemo preživjeti i ja se ne sramim to priznati, za razliku od mnogih drugih ugostitelja“. U samom jelovniku se radi ova ključna razlika koja daje gostima na odabir okusa, ali i cijene.

Kulinarsku ekipu Pescarije čine većinom domaći ljudi koji razumiju mentalitet lokalnog pijata. Iz Dobreća dolazi chef Ivana Ćosić, a iz Lignja chef Stefano Martinčić, a glavna konobarica je Bruna Uhač iz Svete Jelene, dok okuse dodatno poboljšava Klaudio Marinčić iz Lovrana. Konoba radi cijelu godinu, izuzev razodblja od polovice studenog do polovice prosinca, a sasvim je dobra odluka da je slobodan dan četvrtkom.

Kako bismo otišli sa slatkim okusom u ustima, pripremili su nam sladoled od vanilije s odličnom štrudlom od jabuka uz koju se sljubila kasna berba Graševine Krauthaker 2019., desertno vino o kojemu će se sve više pričati. Spoj je magičan i osvaja sve koji vole ne preslatki desert i dovoljno slatko vino da ponese odličnu atmosferu.

U desertu smo uživali iznad svih očekivanja, a kavicu smo ipak popili u Black&White, gdje su nas služile mlade nade ugostiteljstva koje su pune entuzijazma stigle ne samo iz Vojvodine nego čak iz daleke Argentine!

Pescaria je postala nezaobilaznim gastronomskim punktom Mošćeničke Drage ali i cijele liburnijske obale. Destinacija je koja se ponosi svojim lokalnim izričajem ali i prilagođavanjem gostima uz uvijek čvrstu odluku o čuvanju iskrenog odnosa i svježih namirnica, poštivanja lokalne tradicije i okusa, te mladošću ekipe. Pescariji predviđamo blistavu budućnost, a do tada ćemo dolaziti u ovu konobu na škampe i ribe visoke kvalitete!

Konoba Pescaria

Stari Grad 28, Mošćenička Draga

+385 51 620 206

ahmdraga@gmail.com

https://www.facebook.com/KonobaPescaria

Fotografije: Marko Ognjenović & Taste of Adriatic



Recent Posts

See All

Comments


bottom of page