Nalazimo se u prostorijama KUD-a Lepoglavski pušlek, udruge posvećene očuvanju kulturne baštine lepoglavskog kraja. Njihova predanost tradiciji vidljiva je u očuvanju narodne nošnje i prostorije poznate kao „komorka.“ Ova prostorija je nekad bila središnji dio kućanstva, gdje je sve bilo smješteno u jednoj većoj sobi, uz nezaobilaznu „špajzu.“ Predsjednica KUD-a, Štefica Bizek, ljubazno nas je povela kroz ovu povijesnu komorku, dok su nas srdačno dočekali članovi KUD-a, koji s ljubavlju čuvaju tradiciju Lepoglave. Posebno nas je zanimala gastronomska baština ovog kraja, o kojoj KUD ima mnogo toga za ispričati.
Štefica nam je detaljno pokazala unutrašnjost komorke. U centru pažnje je starinski šparet, oko kojeg se pripremala hrana. Pored njega stoji kredenc, u kojem su pažljivo čuvane stare šalice i čaše, neke čak i stotinu godina stare, uključujući tunčece za mlijeko. Među zanimljivim detaljima izdvajaju se mlinček za orahe i mak, te tunjica, posuda u kojoj se nekad radilo maslac. Vrhnje bi se tuklo dok se ne bi pretvorilo u maslac, jer su maslac i druge skupe namirnice bile rijetkost. Obitelj se pretežno prehranjivala zahvaljujući kravi, koja je bila temelj kućanstva.
Na krušnoj peći pekao se kruh, a gotovo svaka kuća imala je vlastitu peć. Kruh se mijesio u krnici, a na starinskoj klupi, koja je danju služila za sjedenje, noću bi se pretvarala u dodatni krevet za djecu. Na klupi bi se slagali kaputi gdje su djeca spavala. U središtu prostorije nalazi se očuvani stol star preko 150 godina, a uz njega i stare cipele koje su nosile bake i prabake današnjih članova KUD-a. Čak 120 godina stara vanjkušica, kolijevka za novorođenčad, također je sačuvana, uz molitvenike koji su stajali uz krevet.
Od narodnih nošnji posebno se ističe ženska košulja, stara preko stotinu godina, koju su žene nosile na misu i svečane prilike. Na tkalačkom stanu izrađivale su se plahte od kudelje, prirodni materijal korišten za posteljinu. Odjeća se peglala na sukaču, a često bi se na njega stavilo i dijete koje je zaspalo tijekom njihanja, čime su dvije stvari obavljene odjednom. Stvari su se čuvale u škrinjama.
Muška narodna nošnja sastojala se od čizama, hlača vezanih na svitnjak, košulje, lajbeca i šešira. Svakodnevna odjeća bila je manje svečana, dok su ženske nošnje, s krunašem, posebnim načinom vezanja marame, bile specifične za ovaj kraj. Nošnja je bila uglavnom bijele ili bež boje, a oplećak je bio prepoznatljiv element lepoglavske nošnje. Također je očuvan drveni putni kofer, kojim su pradjedovi, djedovi i očevi putovali na rad u slavonske krajeve, kao i radne knjižice, muški šeširi, britve i sapuni. U lavorima se čuvala voda za osobnu higijenu. Jedan od značajnih izvora prihoda lepoglavskog kraja bila je čipka, kojom su žene prehranjivale i školovale djecu. Čipkalo se svuda, pa i na pašnjacima dok su se čuvale krave, ili noću uz svjetlost lampaša kada bi većina kućanstva spavala.
Kuharica lepoglavskog kraja, koju ponosno pokazuje predsjednica KUD-a, obuhvaća 29 tradicionalnih jela. Inspirirana povijesnim izvorima i upitima starijih mještana, kuharica je jedinstveni prikaz lepoglavske gastronomije, usko vezane uz pavlinski samostan. Kuharicu je priredio chef Damir Crleni, a sva su jela pripremljena i fotografirana u varaždinskom restoranu Bedem. Kuharica je jedinstven uvid u detalje lepoglavske gastronomije, koja je oduvijek bila vezana za lepoglavski samostan pavlina. Prije su bile izdane kuharice „Jela od zagorskog purana“ i „Povijest pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi“ u kojoj se nalaze i recepti na bazi purana, uključujući najstariji zapis iz 1561. godine. Osim toga, u baštini je ostalo mnoštvo recepata i podataka o potrošnji kopuna, pilića, svinja, meda i drugih proizvoda. Uostalom, pavlinski samostan u Lepoglavi je bio među bogatijim velmožama tog vremena, s velikim posjedima, poljima i šumama koje su obilovale s divljači, a na imanjima je bilo purica, pataka i čučeka. Stoga ne čudi da se u kuharici mogu pronaći mnoga jela od peradi (zagorska purica s mlincima na pavlinski način, temeljen na receptu iz 1561. godine; blagdanska zagorska purica; pečeni kokot na pavlinski sa zgnječenim začinjenim grahom i mladim krumpirima; čuček na saft s domaćim širokim rezancima), ali i pavlinska pečenka od divljači.
Uz Lepoglavu teče potok Bednja. Ovaj vodotok bio je iznimno važan za cijeli kraj jer su se na Bednji nalazili mlinovi, napajani i vodom iz potoka Očura i jezera Trakošćan. U tim mlinovima se radilo raženo, kukuruzno, pšenično i hajdino brašno, temelj težačkih jela i kolača. Radio se tako i domaći lepoglavski zmjesni kruh iz krušne peći kao i ukusna hajdina zlevka. Iz tih minulih vremena sačuvao se Mlinčani kolač, osobitost Lepoglave, koji je zaštićen 2022. godine s vlastitom ispravom o žigu.
„Prije dvije godine došle smo na ideju da zaštitimo kolač od kojega je Lepoglava živjela zvan mlinčani kolač. Pavlini su ga spominjali, ali nije sačuvano ime tog kolača. Mi smo zaključili da bi to mogao biti mlinčani kolač, koji se sastojao većinom od onoga što su ljudi imali kod kuće. Sastoji se od brašna, vode, mlijeka, soli, a na kraju se dodaje mast. Njega su muškarci nosili na košnju i u vinograd jer je bio težački kolač“, govori nam Štefica. Osnovni mlinčani kolač je relativno lagan, pa donosimo i njegov recept. No, kuharica spominje i ukusne nadogradnje mlinčanog kolača, a to je mlinčani kolač s namazom od ludbreškog ljutog hrena, sira i domaće šunke, mlinčani kolač s namazom od bučinih koštica i Varaždinskog bučinog ulja (zaštićenog i na europskoj razini), te mlinčani kolač s namazom od domaćih čvaraka. Sada se radi na zaštiti gibanice s repom, također vrlo lokalnim specijalitetom.
Bogatstvo vodotoka u lepoglavskom kraju je i razlog zašto su u kuharici prisutna i riblja jela. Pavlinski šaran na pekarski se peče prelijen toplim maslacom, krušnim mrvicama, sjeckanim peršinom i kiselim vrhnjem. Smuđ na pavlinski pravo je remek-djelo spoja ponekad teškog smuđa s maslacem, lukom, češnjakom, cvjetačom, jelen gljivama, slaninom, kiselim vrhnjem te muškatnim oraščićem. Ove riblje delicije bile su osobita blagodat u vrijeme korizme i adventa.
Zagorje je poznati o po svojim bogatim juhama. U Lepoglavi se radi domaća juha sa suhim mesom i vrganjima, ali i drugi jušni recepti poput repe na bateke, jed ječmena kaša s kiselim varaždinskim zemljem, krepka juha od zagorskog purana sa zelenim štruklima i ragu od zagorskog purana s kukuruznim žgancima. U hladnije doba godine nema boljeg od domaćih pečenih črnih devenica (koje se sastoji od svinjske glave, pluća i jezika, uz dodatak kuhane hajdine kaše, svinjske krvi i začina) s dinstanim Varaždinskim kiselim zemljem. Nije na odmet ni gibanica s repom, kao ni pašteta od zagorske purice u prhkom tijestu ili sarmice od zagorskog purana i pira sa slatkim zeljem. Svakako valja probati i popečke od zagorskog purana s vrganjima i savitke od zagorskog purana s domaćom šunkom, kao i nadjevni file od zagorskog purana s rajčicama, bučinim kopticama i šiškrlinima.
Svaki je kraj poznat i po svojim slatkim delicijama, a u Lepoglavi su sačuvana Fratrova vuha, krumpirovo tijesto punjeno pekmezom od šljiva i karamelom. Lepoglavci rade i buhtle s pekmezom od šljiva, štrukle na falačeke i kumčin tikvenjak, koristeći voćno i mliječno bogatstvo ovoga kraja. Kušali smo Mlinčani kolač, kao i mesne delicije koje su nam pripremili živahni i veseli članovi KUD-a Lepoglavski pušlek. Glas o tom susretu se očito pročuo gradom, pa nam se pridružio i gradonačelnik Lepoglave Marijan Škvarić. Kuharica i mlinčani kolač su pravi hit i ne bismo se čudili da bi vrijedan rad ovoga KUD-a jednog bliskog dana mogao biti dio ugostiteljske ponude u Lepoglavi i široj okolici. Uostalom, spoj polja i šume ujedno spaja zagorski i varaždinski kraj i nacionalno i europski zaštićene proizvode kao što je zagorski puran, varaždinsko bučino ulje i varaždinsko kiselo zelje, a sasvim sigurno će im se uskoro priključiti i lepoglavski mlinčani kolač!
Comments