Međunarodna kuhinja ima dugu tradiciju u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu. Od ranih srednjoeuropskih spojeva, koje su obilježavale povijesne veze Zagreba s Mađarskom, Austrijom i Češkom, do uvijek prisutnog utjecaja talijanskih restorana, lokalno stanovništvo uvijek je bilo spremno posjetiti ta mjesta. Internacionalne restorane uglavnom su otvarali Hrvati koji su živjeli u inozemstvu, a rijetko su stranci dolazili u Zagreb i vodili posao. Kasnije se to počelo mijenjati. Izraslo je sve više bosanskih, srpskih i makedonskih mjesta, a nakon njih vrlo malo kineskih i francuskih restorana za vrijeme komunizma. Nakon što je Hrvatska stekla neovisnost, u Zagrebu se može uživati u raznim različitim međunarodnim ukusima.
Ovo je mali znak zahvalnosti za ta gastronomska mjesta. Stalno dodajemo nove restorane na svoj popis, uvijek zainteresirani čuti priču o ljudima koji ih vode i kako su se prilagodili lokalnim ukusima i željama.
Mnogi su razdragano zaplesali uz pjesme glazbene skupine Cubismo. Latinoamerički zvuci nisu samo kubanski, jer u sastavu je hrvatskoj javnosti dobro poznat Ricardo Luque iz Venezuele. Slični ritmovi se mogu čuti u malom ali toplom prostoru zalogajnice Arepera Maracay u samom središtu Zagreba. Ovo je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se mogu kušati autohtoni venezuelanski okusi; kako i ne bi, kada ovdje radi cijela Ricardova obitelj, supruga Sanja, kćerke Isadora i Lucia, te sin Jorge, koji je ujedno i glavni kuhar, a pomaže i mlađi sin Armando, koji je još srednjoškolac.
Pročitaj više: Okusi Venezuele u Areperi Maracay
Par koraka od središnjeg zagrebačkog trga, u Radićevoj ulici, nalazi se mali kutak Španjolske. Gospođa Marčela Kolman opčinjava svakog posjetitelja. Obučena sva u crno kao da je maločas stigla iz španjolske mesete i donijela sve najbolje iz ove iberijske zemlje. A Mio Corazon je doista kutak Španjolske u srcu Zagreba i mami goste već samim svojim izgledom na cesti. Ulaskom u ovaj tapas bar ujedno postajemo dio španjolskog srca i duše koje je Marčela donijela sa sobom nakon desetljeća provedenih u Barceloni.
Pročitajte više: Mio Corazon - srce Španjolske
Jeste kad sudjelovali u natjecanju brzog jedenja kotthua? Ako niste bili u Curry Bowlu onda vjerojatno niste, a po svoj prilici niti ne znate što je kotthu. Radi se o omiljenoj uličnoj hrani na Šri Lanci, kojemu je osnovica iscjepkani kruh s povrćem (luk, češnjak, đumbir, čili, mrkva, zelje) jajem ili mesom, te začinima. Sve se sasječe i pomiješa te se servira uz ljuti umak. Kruh – zvan roti – je sličan indijskom chapatiju, odnosno tankom kruhu koji je zajednički cijelom indijskom potkontinentu. Kotthu se radi od godhamba rotija, a začini koji se nude hrvatskom nepcu su blagi, ljuti, šrilankanski i „nisi normalan“ ljuti. Znoj curi u potocima dok nam se preko stola smiješka Clement Senaratne, koji zajedno sa svojim bratom Brianom i ženom Tamarom vodi Curry Bowl, jedini restoran koji nudi jela sa Šri Lanke.
Pročitajte više: Curry Bowl - Intenzivna hrana Šri Lanke
Donedavno je bila privilegija u Hrvatskoj posjetiti restoran inozemne kuhinje a da se ne radi o kineskom ili talijanskom. U međuvremenu je nastalo mnogo restorana s raznim nacionalnim kuhinjama i fusion ponudama, ali rijetko se može pronaći nešto „egzotičnije“. Iako je često opasno proglašavati nešto egzotičnim, jer okusi i mirisi neke kuhinje mogu biti vrlo poznati domaćim nepcima, svakako bi većina Hrvata reklo da se nije susretalo s afričkom kuhinjom. Naravno, pojam afričke kuhinje podjednak je ideji europske ili latinoameričke kuhinje. Odrednica je zemljopisna i nadasve nepoštena prema golemom afričkom kontinentu.
Pročitajte više: African Cuisine & Bar - u kuhinji afričkog princa
Comments