Zvona crkve Gospe od Utočišta podsjećaju svakog gosta Restorana Vikend da se nalaze tik do jednog od najpoznatijih hrvatskih marijanskih svetišta. Ovo je sveto mjesto doista staro, korijeni sežu do 17. stoljeća, no i sam restoran je djelo koje se održalo duže nego mnogi razvikani restorani u našoj zemlji. Razgovaramo s dvije generacije obitelji Petrijevčanin i otkrivamo darove rada i predanosti gospodina Slavka i njegovih kćerki Anite i Nade od već podaleke 1966. godine.
Naš domaćin Slavko nam se pridružuje nakon sasvim uobičajene rakije šljivovice za dobrodošlicu, u suton dana. Osamdeset i jedna mu je godina, ali i dalje radi na polju. Pitamo se čime se bavi, potajno priželjkujući da i mi budemo tako orni i čili za rad kao što je to Slavko: „Hranim bikove i svinje, zemljoradnjom se bavim na svojih 60-70 jutara. Sadim uljarice, žito, pivarski ječam, kukuruz… Djeca su preuzela restoran. Nikada godišnjeg, nedjelje ili sveca!“ Pitamo ga koliko bikova ima. Ne puno, kaže skromno Slavko, samo dvanaest. Za Slavoniju očito malo, za primorske dijelove Hrvatske, bogatstvo iz bajki.
No, otkuda ime Vikend, pitamo se. „Vikendice su postojale svuda oko Aljmaša i prema ušću Drave u Dunav. Zbog toga sam dao naziv Vikend. Prva ugostiteljska radnja se zvala „Zdravljak“, gdje se služila hrana i piće, uz malu trgovinu“, otkriva nam Slavko, dok nam njegova kćerka Anita donosi prženog smuđa za našu večeru, zajedno s bogatom salatom.
Smuđ je jedna od najpoznatijih i najkvalitetnijih slatkovodnih riba, nadahnuće generacija kulinarskih sposobnosti ljudi koji su živjeli pored velikih rijeka. Umijeća priprema smuđa su bezbrojne, a nudio se kako na stolovima vlastele tako i na trpezama siromaška. Posebno je to slučaj u podunavskim zemljama, a naš posjet Aljmašu je upravo potvrdio ono što se često zaboravlja – Hrvatska je jedna od tih podunavskih prostora gdje gastronomija veže ponekad sasvim različite jezike i tradicije.
Smuđa se naziva riječnim vukom. Grabežljiva je to riba koja voli čiste tekućice koje nisu prebrze. Na kamenom dnu Dunava hrani se malim ribama jer mu je priroda zapriječila postojanje velikog jednjaka. Vrlo je vjerojatno da će smuđ na vašem tanjuru biti tri ili više godine star jer sporo raste. U Vikendu nam je Anita spremila najsočniji smuđ koji smo kušali tijekom naše trodnevne gastronomske pustolovine. Predivno bijelo meso čvrste teksture oduševilo je naša nepca, dok smo saznavali kako ova restauracija nudi razne lokalne specijalitete na temelju stručnog iskustva Slavka.
On je pet godina radio u ugostiteljskoj školi kao suradnik u nastavi, a u nekadašnjoj perjanici lokalne industrije „Slobodi“ bio je rukovoditelj pogona. Sve je svojim rukama gradio, govori nam Slavko, osim zidova. Na njima se nalaze slike minulih vremena, sjećanja i obilježja koja izražavaju čuvstva Aljmaša.
Restoran Vikend
Aljmaš
+385 98 250 076
Fotografije: Restoran Aljmaš i Taste of Adriatic
Comments