Svetoivanjska loparijada je gastro-događanje kojim se slavi tradicionalnu lokalnu slasticu – loparku. Ovogodišnja 15. Zelinska loparijada održava se 17. studenoga u Dvorani Ivana (Sveti Ivan Zelina, Trg Ante Starčevića 5) s početkom u 18 sati, a rezervacije mjesta se primaju do 15. studenoga na brojeve 091 566 1716 ili 098 928 9893.
Grad Sveti Ivan Zelina zahvaljujući Gradskoj udruzi umirovljenika, već 15 godina za redom priređuje Loparijadu, jednu vrstu gastro-natjecanja- prezentacije, kojim se slavi tradicionalnu lokalnu slasticu - tanku gibanicu loparku, a u kojoj obično sudjeluje i do dvadesetak žena s područja grada Sveti Ivan Zelina i Prigorja.
Radi se o starinskom tankom kolaču - gibanici sličnoj vrbovečkoj peri, odnosno vrsti zljevanke koja je tipična za Prigorje. Slastica je to koja u podlozi ima tanko tijesto na koji se stavlja nadjev od sira i vrhnja, a iako može biti i u slanoj varijanti i s podlogom od različitih vrsta brašna, češće se, kaže Marinka Zubčić Mubrin, direktorica Turističke zajednice grada Sveti Ivan Zelina, servira kao slatki kolač. Loparku se u prošlosti posluživalo za vrijeme radova u polju, raznih blagdana, a danas je ona sve češće kao izvorni prigorski desert.
Tajna dobre loparke je ne samo u domaćim sastojcima - kravljem siru i vrhnju, brašnu te jajima iz domaćeg uzgoja nego i u izgledu. Domaćice da bi dobile ravnotežu u okusu i izgledu to postižu tako da na vrh stavljaju maslac sa šećerom. Taj odsjaj je poput providne glazure koja je svjetlucave površine, zbog rastopljenih kristalića šećera, a posebnost loparke su i zavrnuti rubovi tijesta na krajevima.
Naziv je loparka dobila po tradicijskoj lopati – loparu s kojim se slastica u prošlosti stavljala u krušnu peć, a u originalu pekla se u zemljanim protvanima i okruglim cimpletima. Loparka je tradicionalni desert koji je karakterističan za ovaj kraj - s ponosom je objasnio gradonačelnik Hrvoje Koščec, ne krijući oduševljenje što Loparijada svake godine ima svi više poklonika.
Tijesto se priprema od kombinacije samo mekog, tj. glatkog brašna ili mješavine pšeničnog i malo raženog. Neke domaćice dodaju sol, neke ne, druge brašno samo pomiješaju s vodom, a neke s mlijekom i malo vrhnja, odnosno cijelu šalicu vrhnja ali bez mlijeka. Neki recepti za tijesto su s dodatkom ulja, ili sirutke koja tijestu daje glatkoću i finoću. Ponegdje dodaju žličicu šećera. Za loparku se umijesi vrlo mekano tijesto s jajetom.
Foto: TZG Sv. Ivana Zeline
תגובות