Ljepoti Dalmatinske zagore uvelike pridonosi Peručko jezero. Na obalama ovog velikog umjetnog jezera nalaze se zaseoci koji uživaju u predivnim pogledima i doživljajima prirode, a možda su najveći sretnici oni u apartmanima Ante Budiše koji sprema i tradicionalna jela vrličkog i dalmatinskog podneblja u svojoj konobi. Neizbježno smo ga posjetili i uživali u razgovoru, gostoprimstvu i okusima s obiteljskog seoskog gospodarstva.
Na ovoj djedovini se Ante i rodio i odrastao. Visoko u brdo, na nekih 800 metara iznad mora, nalazi se i danas očuvana starina koja je obnovljena, opremljena s ležajevima i kaminom, i gdje je zasigurno iskustvo bez premca. No priča obitelji Budiša razvila se nešto niže, kako sam Ante kaže, u zaselku Budiše, katastarski u Koljanama, mjesto Garjak, a mjesna zajednica Ježević. Sve su to predivna mjesta na istočnoj strani Peručkog jezera. U vrijeme kada tog jezera nije bilo, ovdje se nalazilo široko polje o kojemu je puno pisao i hrvatski književnik Dinko Šimunović, koji je cijelo djetinjstvo proveo u ovom kraju.
Sjedimo u ugodnom dnevnom boravku, okruženom kaminom i starinama iz minulih vremena, te kušamo sjajnu domaću rakiju i pričamo o ljepotama kraja kao i o ovoj plemenitoj ideji o nastanku konobe i poljoprivrednog domaćinstva koje se skladno sklapa s apartmanima za goste. Većina posjetitelja su stranci koji nerijetko požele produžiti svoj boravak, a redovito se vraćaju Budišama. Uskoro smo i mi shvatili zašto!
Ante Budiša je dvadeset godina radio u hrvatskoj mornarici, a po umirovljenju se vratio u rodni kraj, te s ocem krenuo 2000. godine u uzgoj ovaca i sadnju krušaka. Kad je otac umro 2008. godine, preuzeo je kamene nekretnine svojih rođaka, a osobito najstariju kuću u selu, koja broji debelo više od 200 godina postojanja. Vidi se to i po samome ulazu, jer se gosti prvo naklone domaćinu, s obzirom da se prolazi kroz niska vrata. Taj naklon potom dobiva odgovor u sjajnoj ponudi koja ocrtava prirodu i kulturu vrličkog zavičaja!
Nekadašnji zapovjednik mornarice sada ima devet magaraca, dvadesetak koza, pse i mačke, kruške i cijeli niz povrća koje se uzgaja u vrtu koji seže sve do jezera. Malo tko u Dalmaciji brine o magarcima, ali Ante Budiša nam objašnjava svoj plemeniti poziv brige o tim životinjama: „Magarce sam nabavio kao spomenika kulture, jer su u prošlosti bili sve! Nije bilo traktora, pa ni konja toliko, sve su magarci nosili. Nisu zahtjevni, odlično se prilagođavaju uvjetima, a daju i mlijeko koje nudimo gostima“.
Ti gosti borave u apartmanima od 2015. godine, a stižu svaki dan cijele godine. Na samom jezeru se besplatno mogu poslužiti s dva brodića, šest kajaka, pedalinama, ležaljkama, a ukoliko žele istražiti okolicu na prirodan način, mogu se poslužiti i biciklama. Pretpostavljamo da je ipak najveća sreća gostiju kada sjednu za trpezu i okuse domaću hranu, čemu smo se i mi veselili. Posebna je atrakcija gostiju sjediti uz kamin zimi, kada vatra grije dušu i tijelo, a osobito daje gušt u kušanju tradicionalne vrličke kuhinje.
Vrlički uštipak je zasigurno među omiljenim jelima kod Budiše. Promatrali smo izravno kako se rade i naučili se malim koracima kako se stvara savršenstvo okusa. Svake godine se Ante Budiša natječe na svjetskom prvenstvu u pravljenju vrličkih uštipaka. Iako nikad nije dobio prvu nagradu, diči se svojim metodama koje od nekoć sirotinjske hrane čini specijalitet hrvatske gastronomije. Do četiri vrste domaćeg brašna pomiješa s jajima, soli, malo šećera i lozovačom, te peče na domaćoj masti, uz veliku pažnju na gustoću. Neki ljudi govore da ih okus i miris podsjeća na cimet, ali ta lijepa aroma je posljedica domaće pšenice koja raste u Podinarju.
Uvijek se ovdje naiđe na planinare i ljubitelje prirode, koji će zasigurno pozdraviti i činjenicu da Ante Budiša energiju dobiva iz solarnih panela. Oni uživaju u siru iz mišine, potom ovčjem i kravljem siru, koji se sve rjeđe nalaze u domaćoj radinosti. Ante se boji da će sve to izumrijeti kao domaća radinost, jer je sve manje ljudi koji žive na obalama Peruče.
No, dok nas ima, bit će i domaćeg sira, jaja, kokoši, patki, pivca, krumpira, rajčica, paprika, krastavaca, tikava. Sve se to uzgaja u neposrednoj blizini stare kuće, uključujući nekoliko vrsta krušaka od kojih Ante Budiša radi sokove. Kruške dobro uspijevaju, vrlo rijetko traže intervenciju, iako postoje i godine kada nema roda. Sve je to podložno prirodnim uvjetima ovoga kraja, a kako sok ne bi bio presladak, dodaje se dvadesetak posto jabuka.
Dok pričamo o svim prednostima i nedostacima suvremenog agroturizma, kušamo tek pripremljene uštipke i igramo se s malim mačićima. Možda se nekoć hrana pripremala na kaminu, ali kod Budiše se nailazi na inovativan a opet tradicionalan način pečenja. Poklopac od tanjurače velikog traktora nadomješten je ručkama i taj priručni wok postaje odlična baza za pečenje na plinu, gdje se temperatura mjeri u najmanje jedinice, baš kao i vrijeme.
Zbog te umješnosti, uživali smo u prekrasnom domaćem mesu koje se peče na također domaćoj svinjskoj masti koju obitelj Budiša sama topi. Sočan i sladak krumpir prati ovu raskoš okusa i daje jedinstven užitak na obalama Peruče. Uživali smo u bogatom predjelu i glavnom jelu, koje je pratio i kupus iz vrta. Sve je domaće i s puninom okusa!
Sve to daje snagu gostima koji se odluče za uspon na najviši vrh Hrvatske, Sinjal na Dinari (1831m) ili na vrh Svilaje (1508m), s koje se pruža širok pogled kako na vrlički kraj tako i sve do mora. Oni manje ambiciozni će uživati u posjeti Pločastom mostu, napravljenom od stećaka s izvora Cetine, Ćulumovoj špilji koja izgleda daleko manjom od stvarnosti, ili jednostavnom šetnjom Vrlikom i posjetom njezinoj ponosnoj utvrdi Prozor.
Naravno, svaki posjet neizbježno uključuje dalmatinski pršut, zaštićen proizvod ove regije, koji se suši dimom suhoga graba i potom zrije na dinarskoj buri. Nađe se tu i pancete, a ponosni su i na dinarski med, spravljen od vrijednih pčela koje traže svoje mjesto među samoniklim travama.
Neizmjerno je uživanje u kamenom dvoru Ante Budiše, koji nudi sasvim poseban doživljaj originalnog šušura Dalmatinske zagore. Svaki posjet je posve namjeran, stoga je najbolje krenuti putem Ježevića, zaselka Budiše, u kraju surove ali iznimne prirodne ljepote, i uživati u okusima i mirisa vrličkoga kraja:
Apartmani & konoba Ante Budiša
Garjak 57, Vrlika
+385 98 769 286
Fotografije: Taste of Adriatic & Ante Budiša
Naravno uz sve te zaseoke spomenuti i jos jedan...Duvnjaci 😀